Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 2006.
Obrazloženje prosudbenog povjerenstva za dodjelu književne nagrade K.Š.Gjalski
Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Tito Bilopavlović, književnik - predsjednik Povjerenstva, Stjepan Čuić, književnik, Sofija Keča, prof., Ingrid Lončar, prof. i Milan Mirić, književnik, nakon čitanja objavljenih i na Natječaj prijavljenih djela hrvatskih autora (41 naslov), na sastanku održanom 10. listopada 2006. u Zaboku, odlučilo je da se nagrada "Ksaver Šandor Gjalski" za najbolje prozno djelo objavljeno u razdoblju od 1. rujna 2005. do 1. rujna 2006. godine dodijeli
Igoru Štiksu
za djelo
ELIJAHOVA STOLICA
nakladnika Fraktura, Zaprešić, 2006.
Već prvim svojim romanom Dvorac u Romagni (Durieux, 2000. - nagrada Društva hrvatskih književnika "Slavić" za prvijenac) Igor je Štiks uz nedvojbenu darovitost obznanio svu ozbiljnost i temeljitost svoga književnog prosedea. Roman Elijahova stolica ne samo da je potvrdio ranije kritičke prosudbe o mogućnostima i dometima ovoga mladog književnika (rođ. 1977.), nego je sve dosadašnje čitatelje i prosuditelje uvjerio kako je riječ o djelu izuzetne stilske čistoće, modernosti tematike (traganje za identitetom, za korijenima osobnosti), sudbinski određene i inteligentno vođene tragične fabule te precizne, značenjski bogate i fakticitetom uvjerljive rečenice.
Promišljanje duhovnoga ozračja multietničkoga i multikonfesionalnoga Sarajeva na početku opsade u prošlome ratu, ide u red najljepših stranica napisanih o tom nesretnom gradu, usput: gradu autorova rođenja. Motrište glavnoga junaka proistječe iz širokoga duhovnog obzora, zbiljske zabrinutosti i emocionalne finoće europskoga intelektualca. Nošen slučajem nametnutom, a stvarnom enigmom vlastita identiteta, Richard Richter/Schneider proći će u svega nekoliko dana cjelovitu ljudsku dramu stjecanja svijesti o sebi i nemilosrdnu svijetu, s katarzičnim otkrićem ljubavi i njezine post factum neprirodnosti, griješnosti. Pripovjedačevo mnogokratno najavljivanje tragičnoga kraja romana nimalo ne umanjuje čitateljevu napetost u namjeri da dopre do kraja teksta, kada naslućena tragičnost dobije konačno lice.
Recimo na kraju, tek da se stavi na znanje brojnim ispisivačima (kvazi)erotskih stranica, da je erotski segment u Elijahovoj stolici visokoga napona ali i profinjene odmjerenosti.
Za zaključak: Roman Elijahova stolica visok je doprinos suvremenoj hrvatskoj prozi a ime njegova autora sa čitalačkom zahvalnošću ispisujemo na Povelji nagrade "Ksaver Šandor Gjalski".
Za Prosudbeno povjerenstvo
Tito Bilopavlović
Dosadašnji dobitnici književne nagrade K. Š. Gjalski
- 1981. Ivan Aralica — "Put bez sna"
- 1983. Iris Supek — "Kraj svijeta počinje kihanjem"
Tatjana Arambašin Slišković — "Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica" - 1985. Irena Vrkljan — "Svila, škare"
- 1986. Pavao Pavličić — "Trg slobode"
- 1987. Hrvoje Hitrec — "Ljubavi na crnom baršunu"
- 1988. Dubravka Ugrešić — "Forsiranje romana reke"
- 1989. Nedjeljko Fabrio — "Berenikina kosa"
- 1990. Zvonimir Majdak — "Krevet"
- 1991. Goran Tribuson — "Potonulo groblje"
- 1992. Feđa Šehović — "Svi kapetanovi brodolomi"
- 1993. Dalibor Cvitan — "Ervin i luđaci"
- 1994. Miljenko Jergović — "Sarajevski Marlboro"
- 1995. Pavao Pavličić — "Šapudl"
- 1996. Višnja Stahuljak — "Sjećanja"
- 1997. Alenka Mirković-Nađ — "91,6 Mhz glasom protiv topova"
- 1998. Ratko Cvetnić — "Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata"
- 1999. Goran Tribuson — "Trava i korov"
- 2000. Zoran Ferić — "Anđeo u ofsajdu"
- 2001. Stjepan Tomaš — "Odnekud dolaze sanjari"
- 2002. Nedjeljko Fabrio — "Triemeron"
- 2003. Josip Mlakić — "Živi i mrtvi"
- 2004. Renato Baretić — "Osmi povjerenik"
- 2005. Luko Paljetak — "Skroviti vrt"