Središnja svečanost Dana Gjalskog, dodjela najveće književne nagrade u Republici Hrvatskoj za najbolje objavljeno prozno djelo u prethodnoj godini, održala se 24. listopada s početkom u 18,00 sati u Dvorcu Gjalski. Ambijent dvorca u kišnoj listopadskoj večeri, željno iščekivana svečanost, dodjela Gjalskog, okupljena publika i iznenađenje. Ove godine najboljim književnim djelom proglašen je roman-prvijenac Nadohvat 24-godišnje studentice arhitekture i urbanizma, Osječanke Ene Katarine Haler, dosad potpuno nepoznate u književnom svijetu. Mlada autorica tako je postala dio nove povijesti u dodjeli ove velike književne nagrade kojom su ovjenčani pisci poput Ivana Aralice, Pavla Pavličića, Irene Vrkljan, Gorana Tribusona, Dubravke Ugrešić, Ive Brešana, Nedjeljka Fabrija, Zvonimira Majdaka, Feđe Šehovića, Josipa Mlakića i drugih renomiranih hrvatskih književnika. Njezin je roman ušao u uži izbor nagrade tportala i Nagrade Fran Galović.
Početak svečanosti započeo je hrvatskom himnom u izvedbi sopranistice Mande Sviben i pratnje na klaviru Marija Čopora. Glazbenici su izveli i ariju Rusalke Antonína Dvořáka. Gradonačelnik grada Zaboka Ivan Hanžek izrazio je veliko zadovoljstvo „praznikom pisane riječi“ i najvažnijim tjednom za kulturu u gradu Zaboku te uputio čestitke dobitnici, kojoj je uručio i nagradu, kao i župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar nazvavši roman „Nadohvat“ podvigom dostojnim nagrade i nadahnućem ostalim mladim piscima, a nagrađivanje baš ovoga djela velikom viješću u kulturnoj javnosti. Iznenađenje je uvećano poklonom portreta mlade književnice koje će zasigurno ostati lijepa uspomena na ovu svečanost. U ime Prosudbenog povjerenstva (predsjednica Dubravka Oraić Tolić, Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević i Božica Brkan) Obrazloženje je pročitala Božica Brkan, u kojem je naglašena kvaliteta romana od gotovo 500 stranica, lakoća pisanja, obiteljsko-povijesna tematika, koja u središte stavlja obiteljsku intimnu priču iz perspektive Katarine, temeljene na istinitim pričama autoričine bake Katarine i njezina životnog puta. Provlače se romanom teme ratova, tragičnih sudbina, progonstva i povratka, politika i povijest kao ponavljajuća, ali ne uvijek i učiteljica života. Autorica je u intervjuu za Glasilo Gjalski naglasila kako je podloga za ovaj roman, koji počinje i završava 1997. godinom, stvarna priča njezine obitelji, prikaz sredine i patrijarhata u kojem Katarina odrasta. Brižljivo je zapisivala bakine priče i one su se intuitivno i s godinama rada pretvarale sve više u opširniju povijesno-fiktivnu građu. Romanesknu strukturu povezala je sa svojim studijem, a namjerava spojiti književnost i arhitekturu koje se sljubljuju u svojim specifičnostima.
Svoje zadovoljstvo izrazio je i Zlatko Krilić, predsjednik Društva hrvatskih književnika, spojivši simbol Društva kao „doma hrvatskih književnika“ u koji ulaze članovi i oni koji to još nisu postali, a nagrađeni su po kriteriju izvrsnosti. U ime izdavača V.B.Z.-a obratila se Lidija Krvarić koja je izrazila ponos i želju da ovaj roman dopre do širega čitateljstva. Na kraju se predstavila i sama Ena Katarina Haler koja je svima zahvalila i nagradu nazvala produktom iskrene posvećenosti književnosti, a pročitala je i ulomak iz svoje knjige.
Ovotjedni Dani Gjalskog okupili su ponovno brojne umjetnike, ljubitelje kulture i umjetnosti, zaljubljenike u stvaralaštvo, a svakako će ostati zapamćeni po najvećem književnom iznenađenju. Prosudba ostaje na čitateljima.
Tina Marušić